Sud Bosne i Hercegovine je 21.7.2025. godine donio i javno objavio prvostepenu presudu u predmetu Zoran Nešković i dr. (S1 1 K 003410 22 Kri) kojom su Slaviša Đerić i Nenad Ujić oglašeni krivim što su radnjama opisanim u tačkama 1-16 osuđujućeg dijela izreke presude počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZSFRJ, koji je preuzet na osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona Republike BiH i Krivičnog zakona SFRJ, u vezi sa članom 22. istog Zakona u odnosu na tačke 2, 6, 7. i 16. osuđujućeg dijela izreke. Za navedeno krivično djelo Sud je optuženog Slavišu Đerića osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a optuženog Nenada Ujića na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.
Optuženi su oglašeni krivim što su radnjama opisanim u tačkama osuđujućeg dijela izreke presude, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini između pripadnika VRS i Armije Republike BiH, u periodu od kraja jula 1995. do 22. decembra 1995. godine u Rogatici, kao pripadnici Vojne policije, na dužnosti stražara u zatočeničkom objektu „Rasadnik“, prema civilima nesrpske nacionalnosti, sa područja općina Žepa, Rogatica i Srebrenica, koji su bili nezakonito držani u zatočeničkom objektu „Rasadnik“, postupali suprotno odredbama člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12.8.1949. godine, člana 75. Protokola I te člana 4. Protokola II.
Nasuprot navedenom, Sud je oslobodio od optužbe optužene Zorana Neškovića, Pantu Pantovića, Slavišu Đerića, Nenada Ujića i Peru Despeta da su radnjama opisanim u tačkama oslobađajućeg dijela izreke presude, kao kao pripadnici Vojne policije Rogatica, i to optuženi Zoran Nešković na dužnosti komandira, a optuženi Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet na dužnosti stražara u zatočeničkom objektu „Rasadnik“ u Rogatici, postupali suprotno odredbama članova 3. i 33. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata od 12.8.1949. godine, člana 75. Protokola I te članova 4, 5, 7, 9. i 13. Protokola II, prema civilima nesrpske nacionalnosti, sa područja općina Žepa, Rogatica i Srebrenica, koji su bili nezakonito držani u zatočeničkom objektu „Rasadnik“, čime bi počinili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZSFRJ koji je preuzet na osnovu Zakona o primjeni Krivičnog zakona RBiH i Krivičnog zakona SFRJ, u vezi sa članom 22. i 30. stav 2. istog Zakona u odnosu na pojedine tačke.
Također, istom presudom Sud je na osnovu člana 283. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine optuženima Zoranu Neškoviću, Slaviši Đeriću i Nenadu Ujiću odbio optužbu u odnosu na tačke optužnice od kojih je Tužilaštvo BiH odustalo na glavnom pretresu.
Na ovu presudu, stranke, branioci i oštećeni imaju pravo žalbe Apelacionom odjeljenju ovog Suda u roku od 15 (petnaest) dana od prijema pismenog otpravka iste.
Sud je nakon izricanja prvostepene presude donio rješenje kojim je prema optuženima Slaviši Đeriću i Nenadu Ujiću određena mjera zabrane putovanja iz člana 126. stav 2. ZKPBiH, te rješenje kojim je prema optuženom Zoranu Neškoviću ukinuta mjera zabrane putovanja određena rješenjem Suda Bosne i Hercegovine od 20.6.2022. godine.
